All posts filed under: Tartufi

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Biološki ciklus tartufa

Da bi proizveo dragocjeno plodonosno tijelo, tartuf mora živjeti u simbiozi sa biljkama, drvećem i grmljem; izmjena tvari između dva simbionta (tartufa i biljke) odvija se na korijenu pomoću posebne mase poznate kao mikorize, koja se razlikuje od vrste do vrste. Mikoriza je masa slična dršci, sastoji se od nekoliko slojeva svilenkastih niti pod nazivom hifa; ona se omota oko vrhova korjenastog sustava biljke te se stapa u reticulum. Reticulum je posebna mrežasta struktura zahvaljujući kojoj biljka opskrbljuje gljivu različitim tvarima, a za uzvrat dobija pretežno vodu i mineralne soli. Mnoštvo hifa, čiji je skupni naziv micelij, šire se iz reticuluma i granaju se u tlo u potrazi za hranjivim tvarima. Kada se stvore povoljni klimatski uvjeti, jedan dio hifa se spaja i tvori plodište u čijoj glebi dolazi do diferencijacije spora. Klice iz spora tvore zatim novi micelij koji će, spajajući se sa novim vrhovima korijena, stvoriti nove mikorize. Za razliku od nadzemnih gljiva koje stvaraju plodište na površini zemlje, podzemne gljive ne mogu iskoristiti zračne struje za rasprostranjenje spora pa ih je stoga …

7c61a7ea-d51a-485c-8220-528a0d440597

Glosarij

Ascus – šupljina u obliku mjehurića koja sadrži spore Epigean Fungus – nadzemna gljiva Hypha filament – stanica gljive Hypogean Fungus – podzemna gljiva Gleba – unutrašnja, mesnata i čvrsto plodište Mycelium – splet hyphae koje sačinjavaju vegetativni dio gljive Mychorriza – masa koja se sastoji od spoja hifa i biljnog korijen Peridium – površinski sloj plodišta koja štiti od različitih bakterija i gljiva Radical Apex – vrhovi korijena Symbiosis – zajednica dvaju organizama različitih vrsta od koje oba člana imaju koristi Spore – nespolna rasplodna stanica nižih biljaka iz koje se razvija nova biljka Sporocarp – plod gljive ili tartuf u pravom smislu riječi

white-truffle-pic

Što je tartuf?

 Tartuf je opći naziv za plodonosno tijelo (plodište) gljive (sporocarp), koja raste pod zemljom (hypogean) i pripada porodici Tubera. Za proizvodnju dragocjenog sporocarpa, tartuf mora živjeti u simbiozi s drvećem. Sastoji se od vanjske kože koja se naziva peridium, ona može biti glatka ili hrapava i varira od svijetle do tamne boje, i od unutrašnjeg tkiva, glebe, koja varira od bijele do crne i od roze do smeđkaste boje te je prošarana vijugama različitih veličina. Te razgranate pruge sadržavaju šupljine (askuse) u obliku mjehurića u kojima se nalaze spore. Vrsta tartufa se određuje pomoću različitih morfoloških i organoleptičkih karakteristika kao što su: peridija, gleba, askus, spore, veličina, okus i miris.

juvenal-1

Povijest tartufa

Prve vijesti o tartufu pojavljuju se u spisu Plinija Starijega ”Naturalis Historia”. U 1. st. pr. Kr., zahvaljujući grčkom filozofu Plutarhu iz Cheronea, proširilo se vjerovanje da je ta dragocjena gljiva nastala kombiniranim djelovanjem vode, topline i gromova. Ta je činjenica nadahnula mnogobrojne pisce; jedan od njih, Juvenal, smatrao je da je ta vrijedna gljiva nastala iz groma kojeg je Jupiter bacio u neposrednu blizinu jednog hrasta (Otac Bogova ga je smatrao svetim stablom). S obzirom na to da je Jupiter bio jako poznat i po osobitoj seksualnoj aktivnosti, tartufu se oduvijek pripisuju i afrodizijačka svojstva.