Tartufi

Biološki ciklus tartufa

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Da bi proizveo dragocjeno plodonosno tijelo, tartuf mora živjeti u simbiozi sa biljkama, drvećem i grmljem; izmjena tvari između dva simbionta (tartufa i biljke) odvija se na korijenu pomoću posebne mase poznate kao mikorize, koja se razlikuje od vrste do vrste.

Mikoriza je masa slična dršci, sastoji se od nekoliko slojeva svilenkastih niti pod nazivom hifa; ona se omota oko vrhova korjenastog sustava biljke te se stapa u reticulum. Reticulum je posebna mrežasta struktura zahvaljujući kojoj biljka opskrbljuje gljivu različitim tvarima, a za uzvrat dobija pretežno vodu i mineralne soli. Mnoštvo hifa, čiji je skupni naziv micelij, šire se iz reticuluma i granaju se u tlo u potrazi za hranjivim tvarima.

Kada se stvore povoljni klimatski uvjeti, jedan dio hifa se spaja i tvori plodište u čijoj glebi dolazi do diferencijacije spora. Klice iz spora tvore zatim novi micelij koji će, spajajući se sa novim vrhovima korijena, stvoriti nove mikorize. Za razliku od nadzemnih gljiva koje stvaraju plodište na površini zemlje, podzemne gljive ne mogu iskoristiti zračne struje za rasprostranjenje spora pa ih je stoga priroda obdarila jakim mirisom, zamjetljivim samo tijekom sazrijevanja spora. Taj jak miris privlači insekte i sisavce koji, hraneći se tartufom, sudjeluju u rasprostranjenju spora, dakle razmnožavanju.